Bioenergija i "polja"

Bioenergija ili bio magnetizam (univerzalna kozmička energija) prisutna je u svakom živom biću. Svako živo biće je energetsko biće. Oko svakog živog bića - čovjeka, životinja i biljaka - prožet je sustav međuzavisnih polja. Čitav je svemir prožet tim poljem, odnosno bio magnetizmom. Svaku emociju, misao, osjećaj i akciju možemo promatrati kao pražnjenje energije koja isijava iz lokalnog polja određenim brojem titraja. Energetska polja svih živih bića potekla su iz kozmičkog energetskog polja koje nas napaja energijom, a koja ima svijest.
    — Berislav Hermeščec, Bioenegija
bioenergija – kao što sama riječ kaže, bioenergija je životna snaga, energija koju mi ljudi primamo u svoje materijalno tijelo da bismo bili živi. Bioenergija je univerzalna energija - vrlo je nježna, tanana, golim okom nevidljiva, koja ima snagu i moć da pokrene cijeli organizam tj. naše tijelo.
    — Damir Cvenček Sipan, Bioenergija, energetska medicina
Pojam bionergija, kako je koriste "bioenergetičari" je posve nejasan. To je nekakva životna "energija" ili "životna snaga". Čini se da je riječ o misterioznoj, nevidljivoj supstanci koja održava život: tijelo je samo "ljuštura" a život je zapravo manifestacija "bioenergije".

Međutim, ako pogledate pojam "bioenergija" u neku enciklopediju, pa i Wikipediju, vidjet ćete slike drva koje gori i slično: normalno je bioenergija tek korisna energija u drvetu i sličnom, kojom se možemo zagrijavati. Možemo je primjeniti i na svaku energiju spremljenu u kemijskom obliku u živom (ili nekad živom) organizmu.

Bioenergija zapravo potječe iz koncepta vitalizma. Vitalizam je teorija da živa bića sadržavaju još nešto osim materije; upravo taj dodatni sastojak čini razliku između živih bića i neživog svijeta. Ta je teorija naizgled objašnjavala sljedeće misteriozne pojave:
  • živo biće nastaje samo od drugog živog bića
  • živa bića imaju sposobnost samoobnavljanja — ogrebotina na ruci vremenom zaraste, a ogrebotina na kamenu ostaje
  • ljudi posjeduju svijest, koja je vrlo različita od pojava u neživom svijetu
Uz to, pretpostavljena neuništivost "životne esencije" podržava koncepte kao što je život nakon života, reinkarnacija, duša i slično. Henry Bergson je nazvao takvu esenciju élan vital ("životni poriv").

Nažalost, znanost je odbacila vitalizam. Prvo, postoje rupe u konceptu bioenergija = duh = životna esencija. Čisto tjelesna stanja utječu na duh. Popijte veću količinu alkohola i počet ćete drugačije razmišljati i ponašati se. Popijte još i nećete uopće više funkcionirati. Ozljede mozga, pa i čisto mehaničke, dovode ponekad do promjene karakteristika osobe — ne samo da čovjek gubi sposobnosti, često gubi i sjećanje, mijenjaju se karakterne osobine, osjećaji, a to je teško objasniti konceptom životne energije.

Zatim, postoje mnogi ljudi koji su mentalno retardirani ili imaju neki mentalni poremećaj bez ikakvog vidljivog uzroka. Nedostatak bioenergije ili nekakva "negativna" energija nisu dobro objašnjenje: takva osoba još uvijek može imati zdravo dijete, pa odakle bioenergija za dijete?

Drugo, granice živog i neživog su nekad bile oštre u kemiji: nije bilo moguće dobiti "organski" spoj od "anorganskog". Ali to se promijenilo. Friedrich Wöhler je 1828. sintetizirao ureu iz anorganskih spojeva i povodu toga napisao Berzeilusu:
Velika tragedija znanosti, rušenje divne hipoteze ružnom činjenicom1
Međutim vitalizam je i dalje ostao opcija: tek je oko 1930. definitivno napuštena. Sva dalja istraživanja su pokazala da je materija u živim organizmima tek obična materija — ali organizirana na poseban način. Nikakav dodatni sastojak nije potreban. Odakle onda teorije suvremenih bioenergetičara?

Čini se da je bioenergija neodvojiva od liječenja, fizičkog ili duhovnog. Ljudi su često u teškim situacijama, psihičkim i zdravstvenim. Obraćaju se bilo čemu što bi moglo pomoći. Novac nije faktor jer je u takvim situacijama nevažan. Zato ljudi ne trepnu kad treba dati mito nekom liječniku: to je manje bitno.

No liječenje mora biti liječenje nečim: liječnik prepisuje lijek, tradicionalna medicina ima pripravke. Ljudi koji 'liječe' dodirom ili pogledom moraju isto imati nešto što će prenijeti na pacijenta: oni su 'izvori' takve 'energije' a fizička bolest ili teško psihičko stanje je tada tek manifestacija nedostatka energije.

Druga stvar je što ljudi posjeduju neke instinktivne predodžbe: svakom je jasno da će ogrebotina na ruci ili mala rana "sama" zarasti. No malo tko razmišlja zašto i kako se to stvarno odvija. Isto tako, bolesti kao što su prehlada, gripa, upala uha — prolaze "same". Dakle, tijelo ima neku sposobnost.

No zašto tijelo nema sposobnost obraniti se od drugih bolesti, kao što je rak, većih ozlijeda? Ljudi vole vjerovati da tijelo zapravo ima tu sposobnost — samo je potrebno jesti posebnu hranu, a možda je potrebno imati više neke neopipljive sposobnosti za samoizlječenje koju možemo nazvati bioenergijom.

Naravno, sve to je "bilo bi lijepo kad bi bilo". No u očajnim situacijama, ljudi rijetko razmišljaju logično. Previše toga je na kocki: svaka mogućnost se uzima ozbiljno.


_________
1 Vidi u Wikipediji: Vitalism

3 komentara:

  1. Procitao sam sve clanke sa ovog bloga i zbilja, svaka ti cast! Iako sam laik, mogu pratiti tekstove koji obraduju zanimljive teme sa znanstvenog stajalista. Inace (kao laik) se uglavnom u medijima i sl. mogu cuti samo pseudoznanstvenici pa mi je drago da napokon ovo mogu citati i na hrvatskom. Samo naprijed!

    OdgovoriIzbriši
  2. svaka čast na blogu
    samo nastavi, uživam čitajući

    OdgovoriIzbriši
  3. Ja bih čitateljima preporučio skepticizam i prema skepticima, između ostalih i prema autoru ovoga bloga. ;) Npr. to da ''nikakav dodatni sastojak nije potreban'' nije posve izvjesno. To je doduše većinska teza - no, postoje i suprotne. Možete se pridružiti kladionici: http://www.forum.hr/showthread.php?t=598731

    OdgovoriIzbriši