Kvantni um

When a newborn baby begins his life, his person is mainly genetic... in the early months of his life, he is fused with his mother. In quantum terms, his own wave function is almost totally overlapped with that of his mother and they are in a relationship of projective identification. (Kad novorođena beba počinje svoj život, njezina osoba je uglavnom genetska... u ranim mjesecima njenog života, sjedinjena je sa svojom majkom. U kvantnim terminima, njezina valna funkcija se skoro posve preklapa s valnom funkcijom njene majke i one su u odnosu projektivne identifikacije.)
    — Danah Zohar, The Quantum Self

Ove rečenice zvuče vrlo stručno i smisleno, ali su zapravo besmislene. Pričati o "valnoj funkciji" majke i djeteta je ima smisla pričati kao i o valnoj funkciji automobila: ona se ne može uopće razlikovati od nule osim na jednom mjestu — gdje se majka, dijete ili automobil nalaze.

Da stvarno postoji neko preklapanje valne funkcije, dakle da valna funkcija djeteta "ulazi" u tijelo majke, ponekad bismo bacili pogled i vidjeli da djeteta nema, a da se majka počela vrlo čudno ponašati — naime, dijete se odjednom stvorilo usred njenog tijela, recimo na mjestu crijeva ili pluća. Makroskopski objekti se jednostavno tako ne ponašaju, to nije predviđanje kvantne mehanike. Kvantna mehanika predviđa da će za sve veće od osrednje molekule ponašanje biti vrlo slično onom koje predviđaju Newtonovi zakoni. Čudni kvantni efekti se pokazuju samo na veličini atoma i manjoj.

Pitate se: pa mi smo sastavljeni od atoma, svaki od njih se ponaša po čudnim kvantnim zakonima, pa zašto se i mi onda ne ponašamo tako? Odgovor na to pitanje je da iako svaki atom ima neku malu vjerojatnost da se nađe na nekom drugom mjestu, to se odnosi samo na neposrednu blizinu — udaljenost otprilike jednaku samoj veličini atoma ili manju. Gledano izdaleka, svi atomi u prosjeku zadržavaju svoja mjesta i međusobni raspored. Da nije tako, odjednom bi se hrana koju smo pojeli i počeli probavljati našla u džepu kaputa, oči bi ponekad zamijenile mjesta; odjednom bi se neki prst s ruke pojavio na laktu i slično.

Da se kvantne pojave stvarno vide u našoj svakidašnjici, kvantna teorija bi bila otkrivena mnogo ranije, a ne tek u 20. stoljeću, kad je počelo ozbiljnije proučavanje atoma. Radio, automobil, avion, vlak, električna žarulja — sve je to konstruirano prije kvantne teorije, kvantna teorija nije bila potrebna za to.

Danah Zohar je studirala fiziku, ali se bavi "spritualnom inteligencijom" i "spiritualnim kapitalom". Područje interesa joj je "management thought", nešto kao misao upravljanja — radi se o seminarima za managere u firmama i slično.

Stranice i stranice knjige The Quantum Self su ispunjene teško razumljivim rečenicama, gdje autorica uglavnom pokušava poručiti da svijest utječe na svijet preko mehanizma kolapsa "valne funkcije", a i da su sami živi organizmi "kvantni objekti".

Jesu — kao i sve ostalo. Ali su preveliki da bi vidjeli kvantne efekte. Nije Mjesec malo lijevo, malo desno. Mjesec je točno ondje gdje je Newton izračunao.

Nekako sve teorije o "kvantnom" čovjeku i "kvantnom" umu prije ili kasnije skrenu u vode "liječenja".

Kvantna medicina uz primjenu aparata ostvaruje kvantno djelovanje u organizmu t.j. kvantni skok, koji se u svijetu klinički primjenjuje još od 1984. godine.
    — Alla Kotova, Kvantna medicina

Kvantni skokovi dakako nemaju nikakve veze sa stanjem ljudi: nema nikakvih kvantnih međudjelovanja između vašeg mozga i vašeg srca; između dva dijela vašeg srca, između vaše ruke i noge itd. Kvantni skok bi bio nešto kao kad bismo se odjednom iz prizemlja našli na četvrtom katu bez da moramo preći katove između, bilo pješice bilo liftom. Ili da od stanja potpune obamrlosti u djeliću sekunde pređemo u stanje potpune živosti i budnosti, i onda koju sekundu kasnije, opet u točno isto stanje potpune obamrlosti.

Kvantni skokovi su slučajni. Njihova vjerojatnost je predvidljiva, ali kad će se točno dogoditi — ne može se predvidjeti. Raspad jezgre atoma je primjer kvantnog skoka.

Zaključak — osoba koja je ovo napisala ne zna ništa o kvantnoj fizici.

Kvantna medicina je nova grana medicine o kojoj se kod nas još malo zna. U zadnjih par decenija kvantna medicina se razvila zahvaljujući otkrićima tjelesnog elektro-magnetizma. Ubrzanim razvojem kompjuterske tehnologije, kvantna medicina postaje sve pristupačnija i ima sve više pristalica i u zvaničnoj klasičnoj medicini.
    — Sa stranice Energo terapija

Ako pogledate pažljivije što se radi u "kvantnoj medicini", sve se svodi na nekakve uređaje koji odašilju radio-valove u ljudsko tijelo:

Kroz valni vodič aparata prolazi cijeli spektar vrlo visokih frekvencija koje ima i ljudski organizam, t.j. od 54 do 75 Ghigahertza.
    — Alla Kotova, Kvantna medicina

Frekvencije od 54 do 75 GHz spadaju u mikrovalove, ali viših frekvencija nego oni koji se koriste u mikrovalnim pećnicama. Ti valovi u principu dopiru vrlo plitko u ljudsko tijelo. Američka vojska eksperimentira s oružjem koje bi snopom mikrovalova frekvencije 90 GHz onesposobilo neprijatelja. Ti radiovalovi imaju djelovanje do dubine 0.4 mm, dakle izuzetno plitko¹.

Posve je moguće da radio-valovi neke frekvencije djeluju povoljno na neke bolesti kod čovjeka. Moguće je da pospješuju neke procese, pojačavaju aktivnost nekih enzima itd. To treba dokazati, ali je sve u principu moguće.

No kakve to ima veze s kvantima? Nikakve. "Kvant" se ovdje koristi kao zvučna riječ, koja treba privući ljude i dati prizvuk složenosti, stručnosti i sofisticiranosti. Ali jednako tako ima smisla reći da vaš mobitel radi na kvantnom principu — šalje radio valove dok razgovarate i prima ih. Postoji i u dva stanja — ugašen i upaljen. Možete onda reći da paljenjem mobitela izvodi kvantni skok.

Ako ćemo tako, mobitel može biti u stanjima ispravno i neispravno. Skok iz ovog drugog u prvo radi serviser, za određenu naknadu, a skok iz prvog u drugo se zbiva spontano ili udarcem o pod.

Neki ozbiljni ljudi, čak i neki fizičari, su pred misterijom kako um stvara mozak, zamišljali neobične kvantne procese u mozgu, koji na kraju na neki neobjašnjiv način proizvode svijest. Dakako, kemijski procesi su u biti područje kvantne fizike. Ali oni nisu misli na to.

Roger Penrose² je mislio da sitne cjevčice u stanicama mozga, neuronima — mikrotubule — djeluju kao nekakva kvantna računala, da se zapravo svijest (na neki način) stvara u njima, a ne u međusobnoj komunikaciji neurona.

Možda je tako, ali vjerojatno ipak nije. Prvo, mikrotubule ne postoje samo u mozgu. Drugo, Penrose se poziva na kvantnu teoriju da objasni nepredvidljivost ljudskog razmišljanja i djelovanja. Ali takva nepredvidljivost se opaža i tamo gdje nema nikakvih kvantih efekata — u kretanju planeta, u gibanju atmosfere, u vremenskim uvjetima...

No neka mala mogućnost "kvantnog uma" postoji. Ali čak i u Penroseovoj teoriji mikrotubule su tek jedan mehanizam koji bi mozak — sam po sebi posve lišen kvantnih osobina — koristio za svoje potrebe, kao za skladištenje ili prijenos podataka. Neke elektroničke komponente u računalu također koriste kvantne efekte (npr. "tuneliranje" elektrona) pa je opet besmisleno smatrati računalo "kvantnim uređajem".

Opet napominjem: kvantni valovi nemaju nikakve veze sa spiritualnošću, osjećajima, ljudskim idejama — riječ je o apstraktnim valovima, koji se ponašaju posve predvidivo, prema matematičkim jednadžbama. Ništa slučajnog i misterioznog nema u njihovom prostiranju. Teško je pojmiti samo kako se takav val u jednom trenutku pokaže kao lokalizirana čestica i to na mjestu koje je samo statistički predvidivo. Nažalost mnogi to ne shvaćaju...

... einstenovska primjedba stoji („ne mogu vjerovati da se Bog kocka sa svijetom“), ali meni se čini da efekt promatrača pokazuje nešto sasvim drugo. Promatranje utječe na ishod nekog događaja, a što je to drugo nego uvođenje svijesti, a posljedično i namjere, u jednadžbu.
    — Krešimir Mišak, Slučaj ili namjera

_________
¹ Vidi u Wikipediji: Microwave

² Vidi u Wikipediji: Orch-OR